Šume nisu samo zeleni ukras jednog grada ili područja, ili sirovina za drvnu industriju, nego isto tako vrlo važan regulator klime i prvenstveno nenadoknadiv regulator režima voda, čime se obezbjeđuje voda za vodosnabdijevanje, hidroakumulacije, vodni saobraćaj, hidromelioracije za poljoprivrednu proizvodnju i drugo.

S druge strane potrebe stanovništva za vodom svakim danom su sve veće, te se predviđa da će one u budućnosti rasti po stopi od 3% godišnje. Pošto je poznato da je količina postojeće vode na zemlji nepromjenjiva, potrebno je primjeniti svo znanje, umijeće i posebne mjere i zadovoljiti sve te potrebe za vodom. U okviru tih mjera šume mogu dati poseban doprinos i odigrati važnu ulogu u budućnosti.

Nažalost, od 1950. godine do danas, nestalo je oko polovina cjelokupnog šumskog bogatstva svijeta, dok sadašnji gubici dostižu čak 18 miliona hektara posječenih šuma godišnje.

Takav odnos savremenog čovjeke prema šumi dovodi do ogoljavanja ogromnih površina zemljišta i prijeti opasnost širenja pustinje, čije nadiranje sve manje zaustavljaju šume koje nestaju. Nije teško predvidjeti kakve sve posljedice ovo može da ima za budućnost čovjeka i život na planeti.

Naše grijehe će snositi generacije iza nas. Čovjek i šume su u stalnoj interakciji, pa što god zadesi šumu zadesit će i čovjeka.